Svaka livreja je nacrtana
Prava livreja je dizajnerski crtež koji farbara nanese na avion, a jedna avio-kompanija je na svakom tipu nosi drugačije. Boeing 737 ima kraći trup i manji vertikalni stabilizator od 787, pa natpisi, pruga i amblem na repu na svakom moraju da stoje negde drugde.
Brz način bio bi zalepiti fotografiju na model. Ali fotografija nosi odsjaje, senke i ugao iz kog je snimljena, a na modelu koji se okreće to izgleda pogrešno. Zato je svaka livreja nacrtana: pruge duž trupa, rep, natpisi, boje motora, boja stomaka. Crtamo je po pravim fotografijama obe strane i onda je ponovo stavljamo uz njih. Fotografija je referenca za oko, nikad slika nalepljena na model. Tipična livreja zauzima manje od kilobajta, a nijedna ne sme da zauzme više od dva, otprilike koliko dva pasusa ovog teksta.
Najduže su trajali natpisi. Ime na trupu ima na svakom tipu svoje mesto: odmah iza kokpita, iznad reda prozora i nikad preko njih. Njegova visina zadata je u metrima, onako kako se farba, a gde ga avio-kompanija na nekim tipovima farba većim, ti tipovi dobijaju sopstvenu ispravku. Na širokotrupnom avionu bez takve ispravke natpis raste s visinom trupa, da se na velikom avionu ne izgubi. Slova su naše pojednostavljenje: umesto pisma svake avio-kompanije ime je složeno jednim od nekoliko uobičajenih pisama, bez serifa, sa serifima ili kurzivom, šta god je najbliže. Gde avio-kompanija svoje ime piše na dva pisma, tu su oba, istim redom kao na avionu.
Jedna stvar namerno nedostaje: registracija na zadnjem delu trupa. Jedan crtež pokriva celu flotu, i kad bi svaki boing jedne avio-kompanije nosio istu registraciju, slika bi lagala.


Na dugolinijskom avionu ime ima prostora da diše. China Eastern ga na A330 piše na engleskom i kineskim znakovima jedno pored drugog, a u našem crtežu oba pisma stoje tamo gde stoje na avionu, s lastom na repu okrenutom na pravu stranu s obe strane. Znakovi su pravi obrisi uzeti iz otvorenog fonta i sačuvani u aplikaciji kao oblici, pa izgledaju isto na svakom uređaju, koje god fontove da ima instalirane.


Leva strana, desna strana
Na pravom avionu farba nije slika u ogledalu. Natpisi se s obe strane čitaju sleva nadesno, dok svaka ptica ima svoju logiku. Guska Turkish Airlinesa s obe strane leti napred. Ždral Japan Airlinesa je s obe strane ista slika, pa s jedne strane gleda napred, a s druge unazad. U našem crtežu svaki simbol prati isto pravilo kao na pravom avionu, provereno na fotografijama obe strane. Pruge i ptice koje avio-kompanija preslikava kao u ogledalu preslikane su, natpisi i brojevi nikad.
Isti amblem mora da stane na svaki tip. Krug s guskom udobno sedi na visokom repu A350, ali na manjem repu Boeinga 737 prelio bi se preko napadne ivice, pa je tamo manji i niži. Žuto-crvena pruga Southwesta mora da teče od trupa u rep i na kratkom 737-700 i na dužem 737 MAX. A natpis IndiGo na turboelisnom ATR-u staje samo između kokpita i elise, gde ga krakovi elise ni s jedne strane ne pokrivaju.
Sunce, zvezde, kruna, kedar i palma na repovima bliskoistočnih i afričkih avio-kompanija pojednostavljeni su vektorski oblici, nikad prepisani logo. A ponekad repu ne treba ništa osim slova, samo da su prava. SAS ima svoje ime nisko i krupno na repu, malo nagnuto napred, belo na tamnoplavom, i tako sada stoji i na našem.


Azul na repu farba mapu Brazila od obojenih kvadratića, s tankom žuto-zelenom linijom duž izlazne ivice repa. Mapa ne prašta: okrenete je naopako i svaki Brazilac to odmah vidi. Naša ima dva zelena kvadrata gore, ispupčenje levo i šiljak dole, s obe strane.


Kako su modeli odrasli
Prvi modeli bili su malo više od cevi s krilima. Krug po krug dobijali su prave noseve, izmerene za svaku porodicu aviona prema kotiranim crtežima proizvođača, prozore kokpita kao oblik, motore s ventilatorima, elise s krakovima i stajne trapove s pravim brojem točkova.
A380 je dobio dva puna reda prozora, 747 svoju grbu, Činuk dva rotora, C-5 ogromno krilo koje zaista ima. Rotori helikoptera okreću se onako kako ih pravi proizvođač: gledano odozgo, rotor helikoptera Airbus okreće se u smeru kazaljke na satu, a rotor američkog obrnuto. Vetrobran cesne pokriva ceo prednji deo kabine i, kao svaki prozor na svakom modelu, tada je bio od punog tamnog stakla, kroz koje se ništa nije videlo. Danas prvi tipovi imaju providno staklo, a iza njega kabinu, kao što priča epizoda Ko sedi iza stakla.
Početkom oktobra cela grupa tipova dobila je novo telo, svaki nacrtan po sopstvenim crtežima proizvođača: A220, ATR 42 i 72, A330, A350 i porodice Boeinga 747 i 767. 747 ima svoju grbu s prozorima gornje palube, ATR svoje visoko krilo s glavnim stajnim trapom u gondolama sa strane, A350 svoje zakrivljene vrhove krila. Pored fotografije pravog aviona obris se poklapa.


Šest novih tela, svako pored fotografije iste strane pravog aviona. Livreje na njima su takođe naše.
A220-300 · Air Canada


ATR 72-600 · SAS


A330-900 · TAP Air Portugal


A350-900 · Singapore Airlines


747-8 · Korean Air


767-300F · UPS


Devet letova od deset
Krajem septembra 243 tipa aviona imala su detaljan 3D model, a zajedno su pokrivala otprilike devet letova od deset. Odzumirajte daleko i preuzima jednostavniji model, ali boje uzima iz iste livreje, pa avion nikad ne promeni boju dok se od njega udaljavate.
Samo na Bliskom istoku, u Turskoj i Africi udeo letova prikazanih u sopstvenoj livreji porastao je u jednom krugu sa 37,8 na 92 odsto. A pozivni znak ne kaže uvek čije boje avion nosi. Regionalne avio-kompanije u Sjedinjenim Državama lete u bojama svojih velikih partnera: SkyWest leti za nekoliko njih i dobija livreju onog za koga najčešće leti, United Express, dok Republic leti kao American Eagle. Lizing i sestrinske kompanije funkcionišu isto, pa livreja prati avion, a ne pozivni znak.
Neke repove namerno ostavljamo jednostavne. Alaska Airlines nosi lice čoveka iz domorodačkog naroda Aljaske, Aeroméxico viteza orla, a Frontier na svakom avionu drugu životinju. Ljude i portrete ne crtamo, pa ti repovi nose samo boje avio-kompanije.
Ždral Japan Airlinesa je s obe strane repa ista slika, pa s jedne strane gleda unazad. Na našim modelima takođe.
