Crtež i fotografija
U stvarnom svetu ni dva tipa aviona ne izgledaju isto, čak ni dva iste veličine. CRJ nosi motore pozadi ispod repa u obliku slova T, A300 ima dva ogromna motora ispod krila, PC-12 jednu elisu u nosu. Svaki tip ima trup svoje dužine, krilo sa svojim prelomima, svoj broj prozora i vrata na svojim mestima. Spoteri tip prepoznaju po silueti na prvi pogled, pa model mora da prođe i taj test.
Proizvođači objavljuju dokumente za planere aerodroma s dimenzijama svojih aviona: crteže sa strane, odozgo i spreda, položaje vrata, visine iznad zemlje. Po njima gradimo modele. Ali crtež je samo crtež, pa svaki model zatim postavljamo preko fotografija pravog aviona sa Wikimedia Commons, uvek iste strane i pod istim uglom. Gde god model ne prekriva fotografiju, razlika se vidi.
Tako smo našli ono što niko odozgo ne bi primetio. Naš CRJ imao je ispod korena krila oblogu s ravnim, vodoravnim vrhom koja je iza krila štrčala iz trupa kao polica, s urezom ispod nje gledano otpozadi. Prava obloga je kutija s uspravnim stranama i ravnim dnom. Sada je i naša takva.


Mislili smo i na suprotan slučaj: nešto što izgleda pogrešno, a tačno je. Izlazna ivica krila CRJ-a ima prelom. Blizu trupa ide skoro pravo popreko, dalje napolje zabacuje se unazad. Otpozadi u visini očiju ivica izgleda prava, pa prelom liči na grešku u modelu. Crtež proizvođača ga ima i fotografija odozdo ga pokazuje, pa je ostao.
O prozorima su odlučile fotografije obe strane. CRJ700 je dobio šesti prozor iza izlaza za slučaj opasnosti. CRJ1000 ima šesnaest prozora ispred izlaza, a ne sedamnaest kao na svom crtežu: dva prava aviona snimljena s obe strane imaju šesnaest. Kad se crtež i avion ne slažu, pobeđuje avion.


Četvrtasti prozori i pet krakova
Pilatus PC-12 je jednomotorni turboelisni avion za šačicu putnika koji leti s kratkih pista i travnatih staza. Izgleda kao jednostavan avion, a ipak je njegov model prošao kroz nekoliko krugova. Prozori kabine bili su ovali, a pravi su uspravni pravougaonici sa zaobljenim uglovima. Vetrobran je bio jedna tamna površina; pravi ima dva stakla sa stubom u sredini i mali trouglasti prozor iza. A na vrhovima krila nedostajao je vinglet, luk koji se savija nagore i napolje.
Danas brojevi i položaji odgovaraju crtežu proizvođača i fotografijama obe strane: četiri prozora levo, pet desno, od kojih je jedan u izlazu za slučaj opasnosti iznad krila. Desno krilo dobilo je malu gondolu meteorološkog radara, koja se na fotografijama spreda vidi kao kugla na vrhu krila.
Morali smo i da biramo između verzija. Stariji PC-12 imaju okruglije prozore, najnoviji četvrtastije, a naš model prati najnovije. Isto važi i za elisu: oznaka tipa PC12 ne kaže koju verziju gledate. Stariji avioni imaju četiri kraka, a od 2016. PC-12 izlazi iz fabrike s pet. Većinu letova PC-12 u našoj mreži lete današnje verzije, pa naš model ima pet krakova.


Spreda se vidi kako se vingleti na oba vrha krila savijaju nagore. Na našem modelu gondola radara stoji na desnom krilu, koje je na slici levo.


Kad greši crtež
Boeing 737 MAX je jedan od najčešćih aviona na nebu. Samo 737-8 je u nedelji do 5. oktobra u našoj mreži obavio više od 67.000 letova, četvrti najčešći tip od svih. MAX je mlađi brat 737-800 i deli s njim veći deo konstrukcije, pa smo njegov rep uzeli s crteža 737-800. To je bila greška.
Horizontalni stabilizator je ispao metar previše napred i 30 odsto prevelik. Crtež 737-800 protivreči sam sebi: pogled sa strane stavlja horizontalni stabilizator negde drugde nego pogled odozgo. Odlučili su površina horizontalnog stabilizatora koju navodi proizvođač i crtež MAX-a. Danas naš ima 32,8 kvadratnih metara, kao i pravi.
Onda je došao red na vertikalni stabilizator. Na fotografijama snimljenim tačno sa strane, 737-800 i MAX-a, leve i desne strane, njegova napadna ivica zabačena je unazad 40 stepeni. Crtež 737-800 pokazuje 36. A vertikalni stabilizator je isti na obe verzije; to smo proverili na parovima fotografija snimljenih s istog mesta i pod istim uglom. Greška je bila u crtežu, ne u avionu, i ispravljeni stabilizator je sada i na 737-800 i na MAX-u.

Popravka jednog repa popravila je i druge. Tamo gde se horizontalni stabilizator spaja sa suženim zadnjim delom trupa, njegov koren je malo štrčao iz trupa i otpozadi se videla pukotina. Jedan zajednički deo koda crta taj spoj za svaki avion, pa je ista mana bila na 96 tipova, kod Boeinga 747 skoro metar. Jedna ispravka popravila ih je sve.
Poslednji krug došao je s fotografija. Model 737 MAX položili smo preko deset fotografija pod istim uglom, i većina se složila: pravo krilo stoji malo bliže nosu. Crtež MAX-a je to potvrdio, 30 centimetara u odnosu na 737-800, dok glavni stajni trap ostaje gde je bio. Usput se pokazalo da je 737-9 imao krilo i do pola metra previše napred, a 737-7 skoro metar previše nazad. Sada pristaju sva tri.


A300 kargo-prevoznika
A300 je bio prvi avion Airbusa. Putnici ga skoro više ne sreću, ali on noću i dalje leti iznad Evrope i Amerike kao teretni avion za UPS, FedEx i DHL. U sedam dana do 6. oktobra naša mreža je videla 1.713 letova A300-600 i A310, više nego bilo koje druge porodice širokotrupnih aviona koja još nije imala sopstveni oblik.
Do tada ga je crtao opšti generator iz srodnih tipova, s trupom kraćim za više od tri metra i krilom bez preloma izlazne ivice. Danas stoji na originalnom crtežu proizvođača u tri projekcije, u vektorima, gde se dužina od 54,08 metra i raspon od 44,84 metra slažu s objavljenim dimenzijama do milimetra. Gde se crtež i tabela dimenzija ne slažu, pobeđuje tabela. Vrhovi krila dobili su male uspravne pregrade, vertikalni stabilizator zakrivljenu leđnu peraju, a teretna vrata su tamo gde ih pokazuju fotografije.
Mislili smo i na papirologiju. Registar aviona neke teretne A300-600 vodi pod drugom oznakom tipa, A30B, i takav avion je ranije dobijao generički oblik. Danas obe oznake lete isti A300-600.


Tri avio-kompanije koje najčešće lete A300-600 sve prevoze teret, i na našem modelu svaka nosi svoje boje. Levo fotografija, desno naš model iste strane.
A300-600F · FedEx


A300-600F · UPS


A300-600F · DHL


Crtež proizvođača daje vertikalnom stabilizatoru 737-800 zabačenost od 36 stepeni. Pravi ima 40, a naš takođe.

